„P(j)eščanik”
Neva Lukić i Viktor Radonjić, režija: Jasmina Večanski Kujundžić
Scena „Petar Kralj”

Dramski tekst P(j)eščanik nastajao je kao reakcija na postratni period u Hrvatskoj i Srbiji. Tragikomična distorziranost tog stanja manifestira se kako kroz državne odnose, tako i kroz individualna iskustva. Autori teksta, Neva Lukić (Zagreb) i Viktor Radonjić (Beograd) prikazuju tu neprekinutu nit privlačnosti i netrpeljivosti između Zagreba i Beograda, Hrvatske i Srbije, taj širi plan koji se prelama i odražava na noseće likove intimnog plana – Ženu iz Zagreba i Muškarca iz Beograda – njihovu težnju za napuštanjem tog limba, pročišćenjem i potrebom za novim početkom. Tekst je oblikovan kroz više slojeva, a dominantne su dvije razine – klasična dramska forma koja prati odnos Žene i Muškarca, te distorzije koje narušavaju dramski tijek baveći se općom i širom slikom (zajedničkoga) jezika. Distorzije u predstavu unose poetsko i onirično, te u njima, na simboličkoj razini, dramu počinje igrati sam jezik, danas raspolućen na više lica te osuđen na jednoznačnu oskudnost nijansi i sinonima.

P(j)eščanik se bavi upravo time, koliko smo zagađeni predrasudama i uobraziljama upisanim u nas kroz školovanje i odrastanje u određenoj zemlji i možemo li se ikada do kraja osloboditi balasta prošlosti na teritorijima i danas prisutnog antagonizma. Pitanje je da li je to moguće jedino kroz ljubav prema onom bliskom, a opet različitom, prema činjenici da je ovaj tekst neprevodiv na bilo koji jezik osim na ovaj naš. Jedino mi, osuđeni na ovu geo karmu možemo osjetiti nijanse, uviđeti da Žena govori hrvatskim, Muškarac srpskim jezikom i da se oni savršeno razumiju. Te su nijanse dragocjene i u prirodnoj su opreci s nametnutom netrpeljivošću prema susjedima.